Rasprodaja porodičnog blaga
Vi u Srbiji imate sjajne talente, mi ćemo sve takve rado zaposliti – poruka je iz Amerike.
Ne razumem – šta je tu tako privlačno za nas, za Srbiju?? Zašto niko nije rekao: vi u Srbiji imate sjajne talente, hajde da vam pomognemo da ih iskoristite na najbolji način u cilju razvoja i napretka srpske ekonomije! Pa zašto bi zaboga? Valjda gledaju svoje interese. Za razliku od naše delegacije koje je bila u misiji prodaje srebrnine – jer malo šta još ima da se proda. Pozivi stranim investitorima da ulažu u softversku industriju u Srbiji – navodeći da su talenti koje imamo odličan razlog za to – nije ništa drugo nego rasprodaja porodičnog blaga. Da bi stvari bile gore, prodajemo ga po najnižoj mogućoj ceni. U kritičnoj fazi razvoja domaće softverske industrije, ova vlast aktivno promoviše poslovni model rada za (doduše dobru) platu, umesto da podrži poslovni model koji će dugoročno gledano doneti mnogo bolje rezultate ne samo za naš IT sektor – nego i za društvo u celosti.
Tokom prethodnih godina bilo je onih koji su mi govorili – nemoj da talasaš, ako nam vlast bude pomagala neće valjati – kad su oni nekome pomogli, osim sebi?! Nisam se nikad obazirao na takva mišljenja i uporno sam skretao pažnju na uspehe domaće softverske industrije koji su nastali bez ikakve (ili, kako bi isti cinici rekli, upravo zato što je nije bilo) pomoći države. Pokušavajući da privučem pažnju na ovu temu, lansirao sam pre dve godine i lajt-motiv kampanje koja je usledila – poređenje softvera i malina, motiv koji još odjekuje po medijima.
Kada je jesenas Ministarstvo finansija i privrede (konačno) počelo više da se zanima za ovu temu, spremno smo obezbedili materijal i stavili se na raspolaganje za dalje aktivnosti. Sve je rezultiralo Programom podrške IT sektoru, što je pretočeno u Strategiju razvoja IT sektora. Tokom rasprave na oba okrugla stola koja su prethodila završetku teksta Strategije, postavio sam pitanje u vezi sa poslednjom tačkom tog dokumenta – promocijom programa podrške VAN Srbije, smatrajući da program treba promovisati domaćoj IT branši, a nikako stranim kompanijama – pogotovo s obzirom na situaciju s kadrovima. U to vreme sam (ispostaviće se, veoma naivno) pripisao celu tu tačku i priču oko nje – nepotpunom razumevanju problematike u sektoru, kao i neminovnosti inercije kada se priča o stranim direktnim investicijama (SDI), koje su sveta krava domaće političke ekonomije i nikome ne pada na pamet da postoji delatnost u kojoj možda nisu neophodne. Barem ne na taj način.
Videvši, međutim, da se stvari sa SDI otimaju kontroli i da upravo to dolazi u fokus svih aktivnosti vezanih za razvoj IT sektora, probao sam i da pojačam ton – napravih pravi mali skandal na NIN-ovom okruglom stolu pod pompeznim nazivom „IT industrija – stub razvoja Srbije“. Na moju primedbu o tome da se prilično trapavo i bez razumevanja pristupa odnosu SDI i domaće softverske scene, te da moguće posledice uključuju i najcrnji scenario po kom ćemo imati određen broj ljudi koji dobro zarađuju, ali razvijaju nečiji tuđi IT sektor, te da zbog nedostatka kadrova moramo pažljivo da planiramo takve aktivnosti – dobio sam od jednog visokog zvaničnika odgovor da je „konkurencija dobra stvar, evo Telekom je dobio Telenor i VIP – to je za sve nas dobro?“, a i kako to ja mislim da nemamo dovoljno kadrova kad je u Srbiji velika nezaposlenost?! Jeste, i ja sam ostao bez teksta i napustio sam skup razočaran i konačno bez iluzija. Uzgred, niko nije objavio ništa o ovom mom istupu, valjda se ne uklapa u opšti pozitivni spin o IT-ju danas, šta li.
A da je u pitanju PR spinovanje, nema sumnje. Poslednjih nedelja mi treba daleko više vremena nego obično za čitanje klipinga u vezi sa informacionim tehnologijama. Ima tu šta da se vidi – dolaze nam Gugl i Epl. Za njima će i Hjulit i Pakard, pa i Pejpal. Majkrosoft je već tu i zaposliće još 200 stručnjaka. Čim ih izvučemo iz nekog rukava. A po sopstvenom priznanju, Majkrosoft Srbija iz čistog očajanja zbog nedostatka kadrova regrutuje studente računarstva i srodnih studija već od prve godine studiranja.
Naša borba da objasnimo državi na koji način treba da se iskoristi najzdraviji deo naše ekonomije kako bi i ostatak naše privrede napredovao, dala je dakle veoma ograničene rezultate. Od svih mera koje predviđa pomenuta Strategija, za preduzeća je najkonkretnija ona koja se bavi smanjenjem doprinosa na zarade zaposlenih, i to tako što bi obavezu uplate zdravstvenog osiguranja preuzela država i na taj način efektivno smanjila namete na neto zaradu sa 67% na 43%. I lepo su mi ljudi govorili: čekaj malo, da vidimo da li će to biti sprovedeno. Neće biti prvi put da nešto obećaju, pa da se predomisle.
Iskusni ljudi, znali su šta pričaju. Institucija pod nazivom Fiskalni savet se, eto, oštro usprotivila ovoj meri smanjenja opterećenja na zarade, jer bi „realizacija ove odredbe predstavljala grubo kršenje principa poreske pravičnosti i socijalne solidarnosti“. Jedan od tri člana Fiskalnog saveta je postavio i pitanje zašto bi trebalo podržati sektor koji je već, i bez podrške, uspešan i profitabilan?
Dakle, poreski je nepravično i socijalno nesolidarno da se na plate u IT sektoru, koje su značajno iznad proseka u Srbiji, ne plaća zdravstveni doprinos? Pazite, porezi bi ostali nesmanjeni, govorimo samo o doprinosima za zdravstveno – koje bi država preuzela da plati, i to samo u slučajevima kada postoji potreba za zdravstvenim staranjem, to jest bolovanje. Usput, bilo bi zanimljivo videti kako je Fiskalni savet stigao do cifre od 3 milijarde dinara, koliko je procenjeno da bi koštalo uvođenje takve mere za ovih par hiljada zaposlenih u celoj Srbiji? Zadržavanje najunosnijeg segmenta društva u zemlji, a na osnovu njega povećanje obima poslovanja i izvoza, Fiskalni savet nije sagledao kao moguće efekte ove mere. Niti su uzeli u obzir da su kadrovi skoro jedina investicija i rashod u ovoj branši koja počiva na znanju.
Zašto podržavati sektor koji je dokazano uspešan? Pa ne, nego treba podržavati sektore koji su dokazano neuspešni! Zato naša država oprašta dugove javnim preduzećima, a ulaže i u Galeniku i Petrohemiju. Svaka čast!
Naši vajni promoteri ulaganja u srpski IT sektor, na čelu sa premijerom i ministrom finansija, ne dobacuju do činjenice da će SDI koje dolaze zbog ljudskih resursa prouzrokovati fluktuaciju kadrova, sledstveno tome i pad kvaliteta i performansi, te zastoj u razvoju našeg IT sektora. A tada će 67% od ničega biti mnogo manje od 43%.
Odličnu, veoma kratku i jasnu, analizu odnosa ovih brojki pogledajte u tekstu Milovana Matijevića o rezultatima ankete koju je konsultantsko-analitička kompanija Mineco sprovela među 200 vodećih programerskih firmi u Srbiji, a nakon što je Ministarstvo finansija početkom januara 2013. objavilo nacrt programa državne podrške za IT industriju. Ovde prenosim jedan deo tog teksta:
„Anketa je u velikoj meri potvrdila nacrt državnog programa, a najveće kontroverze izaziva predlog Ministarstva o oslobađanju od obaveze plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, uz refundaciju stvarnih troškova. Ovo je finansijski najveća stavka, koja obuhvata oko 4/5 ukupnog programa podrške. Širu javnost (a očito i Fiskalni savet – prim. MŠ), brine „rupa“ u budžetu, jer na predloženi način, korisnicima programa podrške, smanjiće se fiskalno opterećenje za trećinu (sa 67% na 43% u relativnom iznosu), ali se zaboravlja da će u apsolutnom iznosu izdvajanja informatičara i dalje biti veća po jednom zaposlenom nego u ostatku privrede – navodi Milovan Matijević, autor istaživanja i direktor Mineca. IT zaposleni u proseku imaju dvostruko veću platu od prosečne u Srbiji, što je osnovica za umanjena fiskalna plaćanja od 43%, dok zaposleni u privredi Srbije plaćaju 67%, ali na polovinu iste osnovice. Matematika je jednostavna, dva puta 43% je veće od 67%. Predložena mera treba da poveća konkurentnost domaćeg IT sektora u odnosu na međunarodni, pa se očekuje dalji rast zaposlenosti programera i popunjavanje „rupe“ u budžetu u roku kraćem od dve godine. Takođe, efekti povećanog obima posla čine ovu meru popularnom za državu, tim pre što se ne radi o „živom“ novcu, već o manjim fiskalnim zahvatanjima.“
S druge strane, zašto ministar finansija nije odbranio ovu odredbu Strategije koju je usvojila i Vlada RS, nego je pristao da primeni preporuku Fiskalnog saveta?! I zašto nije pozvao Fiskalni savet da učestvuje u javnoj raspravi i pripremama, nego smo svi mi očigledno traćili jedni drugima vreme, e da bi sada Fiskalni savet izjavio – lepo ste se trudili, ali ništa to ne valja.
Gospodo iz Vlade RS i državne uprave, ako hoćete veći budžetski priliv koji će omogućiti jak socijalni program, zatvaranje spoljnotrgovinskog deficita i ostale stavke koje znače boljitak ekonomije i standarda svih nas – podržite uspešne da budu još uspešniji. Pa kad oni plate porez, imaćete u budžetu na raspolaganju više nego dovoljno da se pozabavite socijalnim slučajevima u domaćoj privredi, da izgradite puteve i popravite školske krovove.
Jer, krave se gaje zbog mleka, a ne zbog mesa. BCG matrix, anyone?
Nisam učestvovao mnogo u ovoj priči, zato što je 20+ godina iskustva u privatnom biznisu napravilo od mene cinika kakve spominješ u tekstu. Ne bih ni sad – jer mislim da nije lepo započeti rečenicu sa „Znao sam…“ – ali mi je zasmetala mala nedoslednost na koju želim da ti dobronamerno ukažem.
Pre svega, slažem se 100% da je na delu „rasprodaja srebrnine“, i to od one vrste kada to rade naslednici koji nit su je stekli, niti imaju predstavu koliko stvarno vredi. Znači – debakl! Imam utisak da sa njima trenutno manipuliše kako ko hoće, i da se prava „rasprava“ zapravo vodi u nekim koloarima između lobista, tako da krajnji rezultat ne zavisi ni od jednog od aktera koji su trenutno na sceni.
Ono što mi malo smeta u gornjem tekstu je što se umesto klasične subvencije (izvezeš 1000$, a država te nagradi sa 99$) bavimo „kumovskim varijantama“ gde se iz aviona vidi da put do novca vodi poznatim i dobro utabanim stazama, i nema nikakve veze sa proizvodnjom bilo čega.
Pozz,
Imam jedan vrlo interesantan detalj da dodam na celu ovu pricu. Smatram da on zasluzuje da se kaze javno. Elem, ja sam takodje u IT svetu, i bavim se sajtovima raznim, ucim programiranje, radim web design, marketing itd. sto je u sustini nebitno, nego uz put pratim i Startup tematiku, sto u inostranstvu, sto u regionu.
I upravo na taj tekst, gde je poredjen izvoz malina i softwera na b92.com sajtu sam ostavio komentar tipa …
posto znam da ako ne licno politicari kao Dacic, Vucic prate komentare na odredjene vesti, verujem da i Dinkic licno ako ne licno onda neko za njega prati, analizira komentare itd.
.. i da sam ja na njegovom mestu, iskopirao bi model drzav Cile.
http://startupchile.org/ koja pomaze razvoju IT sektora sa investicijama od 25.000eur po startupu, i da se tamo formira lep ekosistem i da iz drugih drzava tamo dolaze preduzetnici i pokusaju da ubrzaju razvoj svojih proizvoda, ideja itd itd.
Komentar je stajao 1 dan, da bi se posle nedelju dana, u medijima pojavila Dinkiceva savetnica koja je objavila da kreiraju model podrske IT sektoru, po uzoru drzave Cile, i da ce pomagati po 25.000eur startupima. U toku je izrada plana.
Naravno komentar je obrisan u moru drugih, i to naknadno posle par dana. Kad sam kasnije nesto objavljivao, nijedan komentar mi nije otisao vec sam greskom dobio i nekakav forward sa vise adresa, sto znaci da tamo admini sigurno salju komentare, verujem i IP adrese, mejlove u nadlezne drzavne sluzbe.
Danima kasnije su se na TVu vrteli sastanci, price itd. I meni je istovremeno bilo fascinantno da jedan komentar na B92 sajtu moze da utice na stvari u drzavi. U sustini je bitna bila samo ta mala karika, koja je doturila informaciju na pravo mesto. A sa druge strane sam se i uplasio na koji nacin se upravlja sa ekonomijom, i da je ministarstvo finansija tek u 2013 skapiralo da je IT industrija buducnost. Kao i sto se tek u 2012 skontalo da je poljoprivreda nesto sto je nasa sansa. Malo me to uplasilo, ko nama vodi drzavu ako toga do sada nije svestan, i ako nema nekakav plan. Dobro, ne nekakav, vec DOBAR plan.
Dalje sam se radovao da ce pomoci IT sektoru, u smislu da ce finansirati startupe, da se i mi pojavimo u globalu negde, da napravimo neki globalni proizvod. Nisam ocekivao da ce pristup biti ovakav kakav jeste.
I da, pazite sta pisete na b92 ili drugim portalima, verujem da big brother is watching.
I posle ja bio hejter kad sam rekao da je ovo sarena laza 🙂
Nego alal vera za deo o razvoju sopstvene softverske industrije. Pretpostavljam da je vecina clanica klastera upravo iz biznisa prodaje srebrnine tako da to ima jos vecu tezinu.